Praksa u Nizozemskoj

KAKVA JE NIZOZEMSKA NA PRVI POGLED

 

Kako je bio raspisan natječaj za stipendije Erasmus+ programa na Visokome gospodarskom učilištu, malo sam se informirao i prijavio sa željom da odem svoju završnu stručnu praksu odraditi izvan granica Hrvatske. Razlog tome nije bila samo praksa nego želja vidjeti kako ljudi žive u drugim zemljama, nešto novo vidjeti, naučiti, ali moram priznati jedan od razloga bio je  da se barem nakratko maknem iz svoje svakodnevnice. Nakon prijave na natječaj, profesorica i Ersmus koordinatorica mr. sc. Renata Husinec stupila je u kontakt sa VHL University of Applied Sciences, u Wageningenu u Nizozemskoj, s kojim je naše Učilište prijašnjih godina imalo međunarodnu suradnju.

Nakon nekoliko molbi i intervjua odlučili su me prihvatiti, isto tako dogovoreno je da će početak moje prakse biti 7. travnja tekuće godine. Sada je na meni ostao posao traženja prijevoza i stana. U međuvremenu sam pronašao smještaj. Opcije prijevoza bile su zrakoplov (vrijeme kad se jedan srušio), vlak ili autobus. Nakon mnogo istraživanja informacija i traženja savjeta, na jednoj Internet stranici (prema preporuci kolegice) pronašao sam organizirane prijevoze autima, tipa nešto „djelimo samo troškove prijevoza“. I tako našao sam jednog čovjeka iz Klagenfurta (jug Austrije) do kojeg bih trebao nekako doć, i to bi bilo daleko ekonomičnije nego preostale opcije. I „ko iz vedra neba“ dan prije polaska, čovjek iz Barca  (Mađarska, 30-etak km od moje kuće) javi mi da me može odvesti u Wageningen. I eto, možda je prebrzo došao dan polaska, ali moralo se krenuti. Vozača sam prvi puta vidio i vozio se s njim do Nizozemske, preko Mađarske, Austrije i Njemačke, točno 15 sati vožnje, -   jedno od mojih boljih putovanja.

Ulaskom u Nizozemsku odmah se može vidjeti kako je sve organizirano, nepregledni zeleni pašnjaci puni života, kuće i okućnice uređivane do najmanjih detalja... i da zbilja je država cvijeća, vjetrenjača, biciklista...

Prvih sam dana u Wageningenu upoznao preko stotinu studenata različitih nacionalnosti, jer je ovo ipak kako kažu, živući grad studenta. Šetnjom kroz grad osjeti se pozitivno disanje grada, ljudi pozdravljaju, hoće razgovarati, ptice pjevaju, sve je u cvijeću, uređeno i čisto. No, nisam došao ovdje na izlet nego odrađivati moju završnu praksu i to u trajanju 3 mjeseca, da! to je dugo vrijeme za provesti negdje gdje si prvi puta i nikoga ne poznaješ.

Razgovorom sa kolegama studentima s našeg Učilišta moje generacije, koji obavljaju svoju praksu, saznao sam da se moja praksa uvelike razlikuje od njihove. Meni su dodjelili zadatak istraživanja vertikalnog načina uzgoja bilja, u pogledu mogućnosti investiranja u tu proizvodnju. Cilj je dobiti točne podatke koji su glavni čimbenici urbanih/vertikalnih farmi u razvoju – uspjeha odnosno neuspjeha. Radim za tri internacionalne kompanije s vrlo uhodanim timom za istraživanje. Vrlo je interesantno što svakog dana putujem u neko drugo mjesto, gdje bih mogao doći do potrebnih informacija.

Na prvi pogled ovdje je skoro pa savršeno, životni standard je nešto viši. Hrana i pića u trgovinama se mogu kupiti po istim cjenama kao i kod nas, jela i pića u ugostiteljskim lokalima su daleko više (šalica kave 2,5 eura, pa pij kavu J), također, hrana u restoranima je i trostruko veća, ali zato radnici imaju daleko veće plače.

Zanimljivo je to što se većina ljudi vozi na biciklima i svi uvijek negdje žure, daleko više koriste javni prijevoz (daleko skuplji od Hrvatskog!, ali pouzdaniji) i preferiraju zdravi način života u svim pogledima prehrane i kretanja.

Tijekom prošlog tjedna sam prvi puta putovao njihovim autobusom u grad Utrecht i primjeto sam da vozač uljudno pozdravlja sve putnike i svakog pita kako si. Kad sam ušao u autobus sjetio sam se američkog filma  „Forrest Gump“ te kad je u filmu Forest rekao – „mama je rekla da ne pričam sa strancima tjekom putovanja“. On je ušao u autobus te rekao Well, I am Forrest, Forrest Gump... Well, now, we ain`t strangers anymore, i onda je ušao u autobus. Isto meni, na ulazu u autobus, vozač je rekao – ah, novi putnik, ja sam Sven, sad nismo stranci, možeš ući... Vrlo prijateljski od čovjeka kojeg prvi puta vidiš J.

I da, nije mi ni malo žao što sam odlučio na ovaj način realizirati praksu, ovo nije samo praksa već i drugačiji način života koji otvara nove vidike. Lijep pozdrav Križevcima iz daleke Nizozemske. Kolegama studentima poručujem samo da uče, da putuju i da se što bolje zabave tijekom studiranja... studiranje neće trajati vječno... učinite ga sebi i drugima najljepšim periodom života J

Vladimir Miloš

Erasmus student u Nizozemskoj