In memoriam dr. sc. Dijana Horvat

Dana 5. prosinca 2025. godine preminula je dr. sc. Dijana Horvat, prof. struč. stud., dugogodišnja djelatnica Veleučilišta u Križevcima.

Dr. sc. Dijana Horvat rođena je 23.08.1972. u Koprivnici, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku zaštita bilja. Zapošljava se 2000. u Podravskom gospodarstvu d.o.o. Koprivnica kao tehničar u laboratoriju za kontrolu kvalitete poljoprivrednog sjemena. Nakon završenih obuka iz patologije sjemena i obuke za uzorkivača sjemena postaje voditeljica laboratorija za kontrolu kvalitete sjemena i ovlašteni uzorkivač.

Godine 2007. zapošljava se u A.B.M. d.o.o. „Graminea“, Koprivnica kao voditelj sektora sjemenarstvo, gdje obavlja poslove voditelja dorade, voditelja laboratorija za kontrolu kvalitete poljoprivrednog sjemena, ugovaranja sjemenske proizvodnje žitarica i trava s kooperantima te uvoza sjemena.

Na Veleučilištu u Križevcima, tadašnjem Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima, zapošljava se 2008. u svojstvu asistenta iz bilinogojske grupe predmeta. Iste godine počinje raditi u Laboratoriju za kontrolu kvalitete poljoprivrednog reprodukcijskog materijala VGUK-a, a 2013.  imenovana  je voditeljicom Laboratorija.

Godine 2017. brani doktorsku disertaciju pod naslovom „Ukrasna vrijednost, urod i kakvoća sjemena vrsta Nigella damascena L. i Nigella sativa L. u različitim uvjetima uzgoja“ na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Tijekom rada na Veleučilištu birana je za nastavno zvanje predavača, zatim višeg predavača i početkom 2024. godine postaje profesor stručnog studija, a predavala je kolegije Osnove genetike i oplemenjivanja bilja, Proizvodnja i dorada sjemena i Ukrasno bilje i oblikovanje vrtova.

Bila je suradnik na SeedNet projektu, koji 2012. prerasta u  „Nacionalni program očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u Republici Hrvatskoj“ Ministarstva poljoprivrede, gdje je bila član Radne skupine povrće, a 2020. postaje voditeljica Aktivne kolekcije sjemena povrća na VGUK.

Kao autor ili koautor objavila je više od 30 znanstvenih i stručnih radova te sudjelovala na više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.

Dr. sc. Horvat bila je iznimno marljiva i odgovorna osoba na koju se uvijek moglo računati. Vodila je brigu o cijelom nizu odgovornih poslova. Bila je stručnjak, znanstvenik, voditelj laboratorija, voditelj aktivne kolekcije sjemena, nastavnik, a uvijek je bila puna planova što još treba napraviti, što još poboljšati. U svemu što je radila, i studenti i osobe s kojima je radila cijenili su ju i voljeli.

Studenti su voljeli slušati njezina predavanja, osim obaveznih kolegija koje je predavala, rado su upisivali i izborni kolegij Ukrasno bilje i oblikovanje vrtova, a mnogi su je  birali za mentoricu svojih završnih ili diplomskih radova. Rado su bili na vježbama i stručnoj praksi kod profesorice Dijane, kako su je zvali. Voljeli su i zajednički rad na kolekcijskom polju, ili u cvjetnjaku, a profesorica Horvat je ravnopravno radila s njima, u čizmama, radnoj odjeći, kako je zahtijevao posao. Nikada, baš nikada nisu se potužili na njezin rad, štoviše, uvijek su ga ocjenjivali najvišim ocjenama u studentskim anketama.

Dijana je nesebično prenosila svoje znanje ne samo na studente, već i na mlađe suradnike i rado dijelila svoje bogato iskustvo te davala stručne savjete svima koji su za takvim savjetima imali potrebu. Zato su je poštivali i voljeli mnogi korisnici usluga Laboratorija, kao i kolege u široj stručnoj zajednici.

Duga je tradicija ispitivanja kvalitete sjemena na Veleučilištu, čak od davne 1893., no Laboratorij za kontrolu kvalitete poljoprivrednog reprodukcijskog materijala VUK-a  kakav je danas, dobro opremljen i funkcionalan, ustrojila je Dijana Horvat.

Dijana je na Veleučilištu radila i mnoge poslove koji i nisu bili u opisu njenog radnog mjesta. Brinula je o okolišu i zajedno sa studentima uređivala je cvjetnjake Veleučilišta. Uvijek je bila puna ideja što bi se još moglo posaditi i kako okoliš učiniti ljepšim. Božuri koje je posadila još će dugo cvasti na našoj Ratarni!

Ne možemo ne spomenuti Dijaninu iznimnu ljubav prema životinjama. Kućni ljubimci postali su stalni stanari naše Ratarne, o njima s Dijanom nije bilo pregovora, a upravo se ona o njima najviše brinula.

Dijana je u duši bila prava agronomka. Svi razgovori na poslu i izvan njega vrtili su se oko toga što ćemo posaditi, kako uspijeva naše povrće ili cvijeće, jesu li se pojavili kakvi problemi  i kako ih možemo riješiti.

Dijana će na Veleučilištu ostati nezamjenjiva po svojoj energiji, predanosti i odgovornosti,  ostat će u sjećanju svojih kolega, u sjećanju brojnih bivših studenata Veleučilišta, kao i svih kolega i prijatelja s kojima je radila i družila se i koji su je voljeli.

Neka joj je vječna hvala i slava!

Počivala u miru!